Dusoooooo Krkni mi der jedan tablet......:) - moja svaštara
Bookmark and Share
Open Cbox
Open Cbox

moja svaštara

Dobrodošli na moj blog

01.11.2011.

Dusoooooo Krkni mi der jedan tablet......:)

Eselamu alejkum i lijep pozdrav svima onima koji ne koriste selam kao uobicajni nacin pozdrava.

Interesantno mi je bilo razmisljati o tome da u vjerskim izvorima kada se govori o dusevnim tj psihickim bolesnicima kaze se da oni nece biti odgovorni na sudnjem danu...tj oslobodjeni su obaveze slijedjenja  vjerskih propisa.Iz ovog zakljucujem da je psihicka stabilnost jedan od preduvjeta stabilnog vjerskog svatanja i naravno prakticiranja.
Iz tog razloga zelim sa vama podjeliti slijedeci tekst....

1. PSIHOLOGIJA I RELIGIOZNOST

 

Religija je sustav shvatanja, vjerovanja ponašanja, obreda i ceremonija, pomoću kojih pojedinci ili zajednica stavljaju sebe u odnos s Bogom ili sa nadnaravnim svijetom i često u odnos jednih s drugima, te od kojega (sustava) religiozna osoba dobiva niz vrednota prema kojima se ravna i prosuđuje naravni svijet.

Vjera se očituje i kao jedan specifičan religijski fenomen. U njoj su nezaobilazni sistemi simbola i simboličkog izaražavanja (jezik, obredi, objekti), zajedništvo i socijalna institucija, osobni život nadahnut vjerom.Vjera se odnosi na cjelovitog čovjeka. Ona ima i voljni i kognitivni i osjećajni sadržaj.

Osnove koje pripadaju pojmu religije i religioznosti su: osobna vjera u postojanost božanskog bića, te svijest o ovisnosti o Bogu i iz toga proizilazeće čovjekovo predanje Njemu i povjerenje u Njega. Religija spada u sferu čovjekova doživljavanja i ljudskih vrednota. Praktična starana religije povezana je sa teoretskom usko. Socijalna funkcija religije nerazdvojno pripada punini religioznog života.

Iz čovjekovog odnosa prema Bogu proizilaze odnosi prema sebi, drugom čovjeku i svijetu oko sebe.

 

2. PSIHOLOGIJSKI PRISTUP

 

Cilj religijske psihologije je da pomogne razumijevanje kako čovjek svoj religiozni odnos, koji za njegov život ima poseban smisao, razvija ili ne razvija. Zadaća psihologije je da komponente i forme religioznog života posmatra i opisuje, proučava ono psihološko u religiji, oblikuje teorijske koncepte koji će omogućiti interpretiranje uočenih sadržaja. Psihologija religioznosti posvećuje se uočljivim fenomenima, djelimično ih objašnjava, otkriva odnos njihovih uloga i funkcija s praktičnim životom pojedinca.

Pioniri psihologije religioznosti:

W. James nosi znakove svoje sredine – liberalni protestantizam, religiozno prosvjetiteljstvo. On je previše cijenio momente intenzivne subjektivne svijesti.

Freud je bio skeptičan prema svijsti, ateista, blizak znanstvenom racionalizmu. Cilj mu je bio objasniti tajnu religije i pokazati da je ona više štetna nego korisna iluzija.

 

Svaki psiholog – istraživač treba da nastoji temeljito i bez navijačkih interesa upoznati i proučavati sve moguće aspekte svog predmeta.

 

3. RAZUMIJEVANJE (NE)RELIGIOZNOG ČOVJEKA

 

Cilj religije je da održi i obogati život ljudi. Odnos prema Nadnaravanom središnji je i ujedinjujući fenomen za sve religije. U njemu su uočljiva dva pokreta: 1. naglašava se odnos prema Bogu – sistolički; 2. oživljava različite stvarnosti čovjeka i svijeta – dijastolički.

 

Sociolozi Glock i Stark govore o 5 glavnih dimenzija religije ili 5 homogenih kategorija:

  1. ideološka dimenzija (npr. osobna pobožnost)
  2. ritualne praktike
  3. religiozna iskustva (mistična)
  4. intelektualna dimenzija (sadržaj vjere)
  5. značenje vjere za život.

Ideološka dimenzija je dobar prediktor za ostale 4 dimenzije, ona je jezgra religije.

Vercruysse proučavala je religioznost odraslih i došla do 3 temeljna faktora koji pokazuju šta Bog za religiozne znači:

a)      Bog je osobno biće sa kojim se stoji u uzajamnom odnosu, u nevolji Ga se zazivlje, On daje čovjeku nadu.

b)      poimanje Boga kao anonimnog božanskog bića, kao dinamičku snagu.

c)      Boga se postavlja kao odgovor na pitanja čovjeka o smislu života.

Religioznost i nereligioznost ne mogu biti proučavane jedna bez druge. One se odnose na istu stvarnost, jedna sa potvrdnim a druga sa niječnim odgovorima.

„Duša“ u filozofiji i psihologiji označava psihu i ono psihičko, a u teologiji i vjerovanju gotovo svih religija označava besmrtno počelo u čovjeku. „Duh“ u religiji i metafizici označava suprotnost fizikalnom, materijalnom ili neku božansku karakteristiku. U kulturološkoj terminologiji, duh označava karakteristike po kojima se razlikuju ljudska društva.

 

ZAKLJUČAK

 

Predmet psihologijskog istraživanja religioznosti je individualna osoba, koja postaje religiozna ili nereligiozna kao odgovor na pozive koji izviru iz područja religioznih simbola i sadržaja, a uz pomoć određenih psiholoških procesa. To postajanje je dinamički proces, pa se ovdje radi zapravo o psihologiji postajanja, koja istražuje pojavu i razvoj psihičkih funkcija, pokušava objasniti religioznost i osloboditi je od predrasudaČovjek postaje religioznim onda kada sadržaj religije prihvati kao vlastitu inicijativu i opredjeljenje. To prihvaćanje religioznosti zavisi od psihičkih snaga i procesa.